Datum: 08.07.2025
Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) je dugotrajno i postepeno progresivno oboljenje disajnog sistema koje pogađa gotovo 10 odsto odraslih osoba.
Nažalost, ova bilest često ostaje neprepoznata i neadekvatno lečena, iako značajno utiče na kvalitet života.
Ova bolest nije nova – predstavlja objedinjeni termin za dva stanja koja su se ranije dijagnostikovala kao hronični bronhitis i plućni emfizem.
Većina obolelih ima kombinovane simptome oba poremećaja, dok kod nekih preovlađuje jedno od njih. Kod određenih pacijenata HOBP se javlja paralelno sa astmom.
U pitanju je bolest koja se obično javlja u srednjem i starijem životnom dobu, najčešće kao posledica višegodišnjeg izlaganja štetnim česticama iz okoline, posebno duvanskom dimu.
Najčešći znaci HOBP-a uključuju:
uporan kašalj koji je često praćen iskašljavanjem sekreta,
osećaj nedostatka vazduha, naročito pri fizičkom naporu,
„zviždanje“ ili „sviranje“ u grudima pri disanju.
Mnogi simptome pripisuju starenju, iako su oni rani znaci ozbiljne plućne bolesti. U početku se javlja otežano disanje prilikom većeg napora, a kasnije i pri lakim aktivnostima poput penjanja uz stepenice ili jutarnjeg spremanja.
„Bolest prolazi kroz faze stabilnosti, ali su česta i pogoršanja (egzacerbacije), tokom kojih dolazi do naglog pojačanja simptoma i potrebe za promenom terapije“, objašnjava za Stetoskop prof. dr Milenković, pulmolog.
Da bi se HOBP dijagnostikovala, lekar prvo obavlja razgovor s pacijentom o simptomima, pušačkoj navici i mogućim izloženostima na radnom mestu. Zatim sledi detaljan klinički pregled, a potom i dodatna dijagnostika:
spirometrija (najvažniji test za potvrdu HOBP),
rendgenski snimak pluća,
analiza krvi i ispljuvka,
pulsna oksimetrija,
u pojedinim slučajevima i CT skener, bronhoskopija ili gasna analiza krvi.
Bez spirometrijskog testa nije moguće precizno potvrditi dijagnozu ove bolesti.
Glavni uzročni faktor HOBP-a jeste pušenje. Više od 80% osoba sa ovom dijagnozom su sadašnji ili bivši pušači.
Međutim, bolest se može javiti i kod nepušača usled:
dugotrajnog udisanja prašine i štetnih isparenja na poslu,
zagađenog vazduha u zatvorenom (npr. loženje drveta ili uglja bez adekvatne ventilacije),
spoljnog zagađenja, iako je njegov uticaj manji,
pasivnog pušenja,
retke nasledne bolesti – nedostatka alfa-1-antitripsina, koja povećava rizik od emfizema u mlađem životnom dobu.
Najvažniji korak u lečenju je potpuno prekidanje pušenja i uklanjanje svih štetnih uticaja iz okoline.
inhalacione lekove (bronhodilatatore koji šire disajne puteve i kortikosteroide koji smanjuju zapaljenje)
kiseoničku terapiju za pacijente sa smanjenim zasićenjem krvi kiseonikom,
pulmološku rehabilitaciju i fizičku aktivnost,
vakcinaciju protiv gripa i pneumokoka,
kod težih oblika – podrška aparata za disanje ili čak transplantacija pluća.
Redovno praćenje i pravilna terapija omogućavaju kontrolu simptoma i usporavanje napredovanja bolesti.
Bez odgovarajućeg lečenja, HOBP se postepeno pogoršava i može dovesti do ozbiljnih poteškoća u svakodnevnom funkcionisanju, pa čak i potpune zavisnosti od kiseonika i stalne nege.
Bolest može značajno skratiti životni vek ako se zanemari.
„Dobra vest je da HOBP u velikom broju slučajeva može biti sprečena. Ključ prevencije je izbegavanje poznatih faktora rizika, pre svega prestanak pušenja i smanjenje izloženosti zagađivačima u radnom i životnom okruženju”, objašnjava prof. dr Milenković.