Datum: 15.03.2025
Iako su društvene mreže neizbežan deo svakodnevnog života mladih, one mogu imati ozbiljan negativan uticaj na njihovo mentalno zdravlje - pojačanje anksioznosti i smanjenje samopouzdanja. Ovi problemi, prema navodima psihologa i porodičnog psihoterapeuta Jelene Minić, često nastaju usled upoređivanja sopstvenog života sa nerealnim prikazima na mrežama.
Simptomi anksioznosti su sve prisutniji među mladim ljudima. Stručnjaci savetuju obavezno obraćanje psihologu kada god „problemi prevazilaze kapacitete“.
„Društvene mreže predstavljaju deo svakodnevnog života skoro svih mladih danas, tako da je njihov uticaj na različite aspekte funkcionisanja mlade osobe izuzetno izažen. Najčešće ili veoma često imamo negativne uticaje društvenih mreža, pa tako društvene mreže mogu da pojačaju anksioznost kod mladih. Takođe, mogu da utiču na njihovo samopouzdanje, u smislu smanjenja samopouzdanja. Na društvenim mrežama imamo puno različitih sadržaja koji su veoma često nerealni, odnosno prikazuju se osobe u nekim nerealnim, kao i ulepšanim situacijama koje najčešće nisu u skladu sa životom mlade osobe“, pojasnila je Jelena Minić.
Iako društvene mreže imaju brojne prednosti, poput brzog pristupa informacijama, one takođe imaju brojne mane, posebno kada je u pitanju mentalno zdravlje njihovih korisnika. Mladi ljudi se često suočavaju sa izazovima poput nedovoljnog samopouzdanja, anksioznosti i perfekcionizma. Ova osećanja se često pojačavaju upravo zbog upotrebe društvenih mreža.
„Svesna sam da društvene mreže mogu imati značajan negativan uticaj na mlade, posebno kada je reč o samopouzdanju i anksioznosti. Lično sam se više puta uhvatila kako nesvesno upoređujem sebe sa devojkama koje izgledaju ’savršeno‘, iako znam da su često u pitanju filteri, aplikacije za ulepšavanje i pažljivo odabrani uglovi. Takođe, gledanje fotografija sa egzotičnih destinacija i luksuznih putovanja može stvoriti osećaj nezadovoljstva sopstvenim životom, jer nemamo svi iste mogućnosti. Iako sam svesna da društvene mreže prikazuju idealizovanu verziju stvarnosti, ponekad je teško ne osetiti pritisak“, kazala je Kristina Đekić (19).
Verica Simijonović (22) smatra da društvene mreže ozbiljno utiču na mentalitet ne samo pojedinca, već celog društva.
„Nije da me slike stvarnosti, filtrirane ili ne, nisu pogađale, jer većina nas ne živi onako kako bismo želeli. Usled toga, često želimo da živimo život kakav viđamo na društvenim mrežama. Takođe, postoje traume iz prošlosti i drugi faktori koji mogu biti uznemirujući kada se suočimo sa određenim fotografijama ili video snimcima na mrežama. Takvi sadržaji nas mogu emotivno poljuljati. Društvene mreže zaista imaju negativan uticaj na društvo“, istakla je ona.
Jelena Minić je pojasnila da je anksioznost zapravo nedefinisani strah, odnosno strepnja ili anticipacija pretnje.
„Tačnije, očekivanje koje osoba ima da će nešto loše da joj se desi, ali pritom nije sigurna šta je to što će da joj se desi. Odnosno, ne može da definiše taj strah ili strepnju. Zato se anksioznost naziva ’slobodno lebdeći strah‘, može znatno da remeti funkcionisanje osobe u njenom svakodnevnom životu“, kazala je ona.
Iako postoje načini na koje se može samostalno uticati na smanjenje anksioznosti i povećanje samopouzdanja, u pojedinim slučajevima se preporučuje odlazak kod lekara.
„Jedna od preporuka jeste psihoterapija i psihoterapijski proces, promena životnih navika. Ali, u nekim situacijama, kada je anksioznost intenzivna i kada traje određeni period, onda se preporučuje i poseta psihijatru i korišćenje određenih lekova kako bi se simptomi suzbili“, dodala je.
Minićeva je naglasila i da postoji vežba koju psiholozi i psihoterpeuti često primenjuju i savetuju klijentima, a zove se „uzemljenje“. Ona može pomogne prilikom smanjenja anksioznosti i fokusiranja na trenutnu situaciju.
„Suština vežbe se ogleda u sledećem: pogledate oko sebe i pokušate da budete svesni gde se nalazite, pokušajte da imenujete pet predmeta koje vidite oko sebe, zatim četiri stvari koje možete da dodirnete, tri stvari koje čujete, dve stvari čiji bi miris mogli da osetite i jednu stvar čiji ukus možete da osetite ili zamislite kakav ukus ima kafa, čokolada ili nešto slično. To bi bila vežba koja nas poziva da se kroz čula vratimo u sadašnji trenutak i pokušamo da se fokusiramo na svoje telo“, pojasnila je ona.
Anksioznost i samopouzdanje su, prema rečima doktorke Minić, blisko povezani. Ukoliko pojedinac ne veruje da će biti uspešan u ostvarivanju određenog zadatka ili postizanju ciljeva, anksioznost se intenzivira kao pretnja iza koje se krije nedostatak samopouzdanja.
S obzirom da se anksioznost često razvija u tinejdžerskim danima, doktorka Minić je podelila nekoliko saveta kako da je roditelji i nastavnici prepoznaju.
„Simptomi koji ukazuju na anksioznost jesu osećaji nervoze, nemira, tenzije, slabosti, umora. Zatim, teškoće koje se javljaju u koncentraciji i poremećaj sna. Generalno, jedan doživljaj neadekvatnosti, ali i izbegavanje određenih mesta i situacija. Anksioznost biva praćena određenim telesnim simptomima u smislu pojačanog znojenja, lupanja srca, napetosti u mišićima, glavobolja, vrtoglavica, vlažnih i hladnih dlanova, pritiska koji mlada osoba oseća u glavi ili generalno u telu. Ti simptomi se mogu se prepoznati“, navela je.
Minićeva je dodala da je veoma važno naglasiti svaki uspeh koji mlada osoba postigne.
„Zatim je važno da se osoba oslobađa straha od neuspeha i da joj se tokom odrastanja šalje poruka da je u redu pogrešiti i da su greške dozvoljene, ali da je važno da se trudi da svaki sledeći put pokuša da tu grešku ne ponovi ili da je umanji“, kazala je ona.
Doktorka je pozvala sve mlade ljude da se bez ustručavanja obrate psihologu kada im je potreban savet ili određena podrška, odnosno kada problem prevazilazi njihove i kapacitete porodice i okruženja.
„Važan momenat je i onaj kada mlada osoba prepozna da želi da se menja i da način na koji je do sada funkcionisala više ne želi. To bi možda bio ključni momenat. Ali, opet ponavljam, važno je potražiti pomoć ili podršku psihologa i kada ne postoji evidentan problem, nego doći po savet i raditi preventivno na zaštiti svog preventivnog mentalnog zdravlja. Naročito kada dođe do životne situacije u kojoj je naše mentalno zdravlje ugroženo – tada je pomoć psihologa i psihoterapeuta neophodna“, zaključila je dokorka Minić.