Šaban Mehović – Ponos Crne Gore i Cijelog Sandžaka

 

Piše sa ponosom: Sead Mehović

Šaban Mehović rođen je 1944. godine u mjestu Lozna, kao potomak čuvenog oca Čamila i majke Šadije Šahman. Potekao je iz porodice u kojoj su čast, poštenje i dostojanstvo bile temelj svakog koraka i svake riječi. Još od djetinjstva nosio je u sebi ono najbolje što krasi čovjeka – plemenitost, ponos i iskrenu ljubav prema narodu i svojoj Crnoj Gori.

Njegov otac, Čamil Mehović, bio je stub poštovanja i dostojanstva, čovjek koji je svojim mudrim riječima i smirenim srcem mirio ljude širom Crne Gore i cijelog Sandžaka. Njegov ugled prenosio se s koljena na koljeno, a njegova riječ bila težak amanet časti. Taj duh pravednosti i snagu dobrote naslijedio je i njegov sin Šaban, koji je taj porodični zavjet ponosno nosio kroz cijeli svoj život.

Svoje djetinjstvo i mladalačke dane Šaban je proveo u Lozni, mjestu vrijednih i čestitih ljudi, gdje se u srcu planine kalio karakter, a u porodičnom ognjištu rađala ljubav prema zemlji i domovini. Obrazovanje je započeo u rodnom kraju, a nastavio u Sarajevu, gdje je stekao znanje i iskustvo koje je ponio sa sobom kao dragocjen dar narodu kojem pripada.

Kao čovjek dubokih moralnih vrijednosti i neugasive radne energije, Šaban Mehović postao je simbol poštenja, dostojanstva i humanosti. Tokom svoje karijere, obavljao je rukovodeću funkciju u renomiranoj kompaniji „Jugopetrol“, najvećoj u Crnoj Gori, gdje je svojim znanjem i odgovornošću stekao ugled među kolegama i građanima. U teškim vremenima ekonomske nestabilnosti, njegov miran duh, pravednost i odlučnost bili su svjetionik nade mnogima.

Šaban Mehović bio je čovjek koji je dostojanstvom predstavljao dušu Crne Gore – zemlje časti, snage i junaštva kroz vjekove. Crna Gora je u njegovom srcu živjela kao simbol poštenja i bratske ljubavi, a on ju je predstavljao kroz svoje riječi i djela, uvijek s ponosom ističući da je ponikao iz zemlje čiji su temelji satkani od časti i dostojanstva.

Sa svojom suprugom, plemenitom Suadom Kajević, izgradio je porodicu na istim vrijednostima koje je baštinio od svojih predaka. Njihova djeca — Albina, Fatima i Rešad — nastavila su put svoga oca, čuvajući ugled porodice Mehović i ime koje se s poštovanjem izgovara širom Crne Gore i Sandžaka.

Šaban je svoj život posvetio radu, čestitosti i ljudskoj toplini. Svojim blagim osmijehom i otvorenim srcem, spajao je ljude i činio svijet boljim. Njegova riječ imala je težinu, a njegova prisutnost unosila mir.

Danas, u penzionerskim danima, živi mirno sa svojom suprugom Suadom u naselju Nikoljac kod Bijelog Polja, gdje ga komšije, prijatelji i svi koji ga poznaju dočekuju s poštovanjem i divljenjem. Iako skroman, Šaban Mehović ostao je veličina koja se ne mjeri bogatstvom, već djelima, poštenjem i ljudskošću.

Njegov ponos i duh i dalje žive kroz njegove potomke, koji slijede njegov primjer časti i dostojanstva. Oni su svjedočanstvo da se ime Mehović ne izgovara samo kao prezime, već kao zavet poštenja, ljubavi i ponosa Crne Gore i Sandžaka.

Šaban Mehović je više od imena – on je simbol vrijednosti koje traju, svjetionik koji svijetli kroz generacije i ponos naroda koji zna da cijeni svoje korijene. Njegov život i djelo ostaju upisani u istoriju kao dokaz da istinski velik čovjek ne traži slavu – on je živi primjer časti, poštenja i dostojanstva koje Crna Gora ponosno nosi kroz vjekove.