U srcu veličanstvenog Sandžaka, među planinama koje čuvaju ponos i amanet predaka, iznikao je lik čovjeka čije ime nosi svjetlost poštenja i plemenitosti – Haris Ibrahimović.
Njegov život, prožet dobrotom i čašću, postao je živi dokaz da istinska veličina ne dolazi iz moći ni bogatstva, već iz čistog srca i nesebične duše.

Haris Ibrahimović potječe iz naroda koji zna šta znači borba, poštovanje i dostojanstvo. U tom duhu odrastao je i sazrio, noseći u sebi vjekovnu snagu Sandžaka – snagu koja ne pokleknu, ne zaboravlja i ne odustaje od dobra.
Od svojih mladih dana, Haris je bio poznat po smirenosti, mudrosti i spremnosti da pomogne svakome.

Kao otac i suprug, bio je primjer stamenosti i ljubavi. Njegova porodica nije bila samo krug najbližih, već mali svijet dobrote, u kojem su vrata uvijek bila otvorena, a riječ bila sveta.
Kao čovjek naroda, Haris nikada nije ostao nijem na nepravdu, niti je okrenuo glavu od tuđe tuge. Njegova ruka pomoći bila je blagoslov mnogima, a njegovo ime izgovarano s poštovanjem i zahvalnošću.

Sve što je činio – činio je iz srca.
Bez interesa, bez želje za slavom, bez traženja priznanja.
Njegovo djelo proisteklo je iz naravne dobrote, iz vjerovanja da svaki čovjek ima dužnost da ostavi trag svjetla iza sebe.

Za njega, Sandžak nije samo domovina, već živa riznica časti.
Svaki njegov kamen, svaka rijeka, svaki čovjek – u Harisu pronalazi ogledalo istinske pripadnosti.
On je glas naroda koji poštuje, voli i brani dostojanstvo svoga kraja.
U njegovom liku prepoznaje se ono što Sandžak najviše cijeni – čojstvo, poštenje, skromnost i neizmjerna ljubav prema ljudima.

Haris Ibrahimović kroz svoj život postao je simbol ljudske veličine,
čovjek koji svojom pojavom uliva mir, a svojim djelima ostavlja neizbrisiv trag.
Gdje god dođe, unosi toplinu; gdje god prođe, ostavlja vjeru da još ima ljudi koji čuvaju ono sveto u čovjeku – dobrotu, poštenje i dušu.

Njegov narod ga vidi kao živi ponos Sandžaka,
kao svjetionik koji u tišini vodi, a u skromnosti blista.
I dok prolaze godine, dok se mijenjaju vremena i lica,
ime Harisa Ibrahimovića ostaje isto – čisto, časno i poštovano.

Jer kroz njega Sandžak govori –
kroz njega diše duh predaka,
kroz njega traje istina da čast i dobrota nikada ne umiru.

 

Posveta od Seada Mehovića

Ova biografija posvećena je čovjeku koji je svjetlo među ljudima,
koji je Sandžaku dao svoje srce i čitav svoj život.
U Harisu Ibrahimoviću prepoznajem lice ponosa,
dušu koja zrači toplinom naroda,
i ruku koja daruje bez mjere.

Neka njegovo ime ostane zapisano
među velikim ljudima našeg Sandžaka,
kao primjer časti, dostojanstva i dobrote.

S poštovanjem i divljenjem,
Sead Mehović