Oslobođenje Sarajeva – Herojski put Sulejmana Mehovića

U vihoru Drugog svjetskog rata, u vremenu tame i stradanja, kada su fašističke čizme gazile slobodu, čast i ljudskost, ime Sulejmana Mehovića zablistalo je kao svjetionik hrabrosti i dostojanstva.
Rođen u narodu koji nikada nije poklekao pred nepravdom, Sulejman je svoje znanje, um i snagu duše pretvorio u oružje istine i otpora.

Rame uz rame sa svojim saborcem i prijateljem, legendarnim Rifatom Burdževićem Tršom, stao je u prve redove borbe protiv fašizma. Nisu ih vodile ni moć ni slava, već čista vjera u slobodu i ljubav prema domovini. U danima kada su mnogi sumnjali u sutra, oni su vjerovali u zoru pravde.

Sulejman Mehović je bio borac čija hrabrost nije stajala samo na frontu, već i u njegovom srcu – u nepokolebljivoj odanosti narodu i njegovim svetinjama. Prošao je teške dane logora u Bugarskoj, gdje su bolest i glad pokušavale da slome mnoge, ali ne i njega. Njegov duh, očvrsnut vjerom i ponosom, ostao je nepokoren. U najmračnijim trenucima, nosio je u sebi svjetlo nade i pjesmu slobode svoga naroda.

I konačno, došao je 5. april 1945. godine — dan kada su borci 16. muslimanske brigade, među kojima i Sulejman Mehović, kročili kroz Višegradsku kapiju i oslobodili grad Sarajevo.
U 17 časova i 30 minuta, dok su se posljednji odjeci borbe utišavali, jugoslovenska zastava se zavijorila nad Vijećnicom – simbolom pobjede nad fašizmom i svjedočanstvom krvavo stečene slobode.

Tog dana, Sulejman nije bio samo svjedok istorije – bio je njen tvorac.
Bio je jedan od onih časnih ljudi koji su svojim rukama i srcem ispisali stranice slobode Sarajeva. Njegovo ime ostalo je urezano među herojima koji su porazili zlo i pokazali svijetu da ponos i čast Sandžaka, Bosne i Crne Gore ne mogu biti pokoreni.

Njegova odanost i privrženost narodu vidjela se i ranije, tokom Trinaestojulskog ustanka, gdje je zajedno s Rifatom Burdževićem Tršom bio stub otpora i vjerni sin slobode. Kao član Narodnooslobodilačkog odbora Bijelog Polja, Sulejman je nesebično radio na očuvanju mira, jedinstva i dostojanstva naroda.
Bio je primjer prosvijetljenog borca, čovjeka koji je znao da je pobjeda oružjem kratka, ali pobjeda moralom – vječna.

Sulejman Mehović ostao je simbol patriote koji je vjerovao da se domovina brani znanjem, srcem i istinom.
Njegovo ime živi u sjećanjima potomaka, u svakoj ispričanoj priči o slobodi, u svakom koraku Sarajevom koje je volio i kojem je darovao dio sebe.
U njemu se ogleda obraz pravednog čovjeka, čija se hrabrost mjeri dušom, a veličina – ljubavlju prema svom narodu.

Njegov život i djelo ostaju svjedočanstvo da heroji ne umiru – oni nastavljaju da žive u svakom slobodnom dahu svog naroda.

Sa ponosom piše
Sead Mehović