Datum: 11.03.2026
Iako se predsednik Srbije Aleksandar Vučić ovih dana nije doticao aktuelnih problema Srba na Kosovu, u intervjuu za Zidojče cajtung je govorio o nezadovoljstvu stavom trenutne američke administracije prema kosovskim vlastima.
O odnosu Trampa prema Kosovu i Srbiji govori se od njegovog prvog mandata kada je potpisan Sporazuma o normalizaciji ekonomskih odnosa između Kosova i Srbije, 4. septembra 2020. godine, podseća Danas.
Među glavnim tačkama ovog sporazuma koje su u potpunosti sprovedene bilo je međusobno priznanje između Kosova i Izraela. Iako mnoge druge tačke ostaju nesprovedene i strane za to krive jedna drugu, Tramp je to opisao kao „veliki pomak“ u odnosima dve zemlje.
Tramp je tada rekao da je „ponosan na dvojicu lidera“ – tadašnjeg premijera Kosova Avdulaha Hotija i predsednika Srbije Aleksandra Vučića.
Ulogu u ovom sporazumu imao je i Ričard Grenel, tadašnji specijalni izaslanik SAD za dijalog Kosova i Srbije. S obzirom da je Grenel postao blizak vlastima u Srbiji, vlast i prorežimski mediji neretko su govorili o Trampovoj pobedi na izobrima 2024. godine kao korisnoj za Srbiju kada se govori o Kosovu.
Štaviše, SAD su septembra prošle godine suspendovale strateški dijalog sa Kosovom, što je takođe isticano kao „poen za Srbiju“.
Ipak, realnih većih posledica nije bilo, a SAD nije pokazao veliku zainteresovanost za situaciju Srba na Kosovu. Osim Trampovih povremenih opaski da je zaustavio rat između Srbije i Kosova, nije bilo većih izjava.
U intervjuu za Zidojče cajtung Vučić je komentarišući odnos SAD prema Kosovu rekao da se nadao da će američki predsednik Donald Tramp zauzeti oštriji stav prema režimu Aljbina Kurtija na Kosovu, kao i da nije očekivao da u Odboru za mir Vjosa Osmani nastupa kao „glavna zvezda“.
„Amerikanci su nam svima ovde u regionu bili od velike pomoći osiguravajući mir i stabilnost u Bosni. Nadao sam se da će zauzeti i oštriji stav protiv Kurtijevog režima na Kosovu. Da me niste pitali o tome, ne bih to pomenuo. Oni provociraju sve Srbe koji žive na Kosovu. A tu je i takozvani Odbor za mir, gde je predsednica Kosova Vjosa Osmani nastupa kao glavna zvezda. Ovo ne bismo očekivali od Trampove administracije“, pojasnio je Vučić.
Istraživač Novog trećeg puta Dragoslav Rašeta za Danas kaže da odnos SAD prema Kosovu nije neočekivan, te dodaje da je prolazio kroz sličnu tranziciju 2016. godine kada je Priština očekivala pobedu Hilari Klinton.
„Politika prema Kosovu se većinski oblikuje u Kongresu i Trampova administracija ne gleda da vrši neke radikalne promene kursa kada je u pitanju taj odnos“, pojašnjava naš sagovornik.
On ističe da, iako postoje određene nesuglasice kada su u pitanju unutrašnje politike Prištine, na spoljnopolitičkom planu oni čvrsto prate poziciju SAD.
„Takođe, Kosovo predstavlja značajan ’primer‘ za Trampa, kao jedna većinski muslimanska država koje je normalizovala odnose sa Izraelom“, zakljčuje Rašeta.
Nekadašnji šef pregovaračkog tima Srbije u razgovorima Beograda i Prištine i narodni poslanik Borko Stefanović za Danas kaže da je Vučić mnogo toga očekivao i mnogo čemu se nadao, ali, dodaje, na „našu štetu“.
„Oštriji stav prema Kurtiju očekuje čovek koji je pokušao pod lažnim imenom da uđe na Trampovu večeru na Floridi i čovek koji je pokušao da porodicu Tramp uvuče u korupcionaški skandal. Iznenađen je čovek koji javno konteplira kada će i zašto Amerika napasti i koji pušta na slobodu kineskog državljana čije izručenje je prethodno obećao Amarikancima“, podseća Stefanović.
On ističe da se Vučić nije nadao ni odnosu Trampa prema Osmani koja je provela 117 dana lobirajući i boraveći u Americi dok je on „slao ministra Đurića da se fotografiše i moli AIPAC da nama pomogne u Vašingtonu“.
„Nije se nadao čovek čiji režim sprovodi enormnu korupciju i nasilje dok prekida definitvno put Srbije u Evropu i traži saveznike negde drugde samo da bi na silu ostao na vlasti“, kaže naš sagovornik.
On ističe i da je Vučić taj koji nešto očekuje, a šalje Dragana Šutanovca u Vašington, kako kaže, da se bavi svojim interesima, dok inspektora Božovića šalje u Njujork.
„Nema nadanja i očekivanja za naprednjački režim čija je spoljna politika doživela krah i koja nas vodi u izolaciju“, poručuje naš sagovornik.
Predsednik Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji Duško Lopandić napominje da uticaj albanskih lobija u SAD nije beznačajan, ali dolazi kao pitanje tek nakon što bi Vučić trebalo objasni seriju neuspeha koje je kao glavni i jedini pregovarač zabeležio u dijalogu sa Prištinom poput pitanja – kako je „uspeo“ da napravi seriju ustupaka Pristini tokom poslednjih 10 godina, a da ni za mrvu nije pomerio pitanje primene Zajednice srpskih opstina.
„Takođe, koliko je odgovoran što su Srbi izlaskom iz institucija izgubili i one pozicije na severu Kosova koje im je garantovao aprilski sporazum, zatim u kojoj meri su on i bliski saradnici koji su najavljivali ’kad se vojska na Kosovo vrati‘ odgovorni za fijasko u Banjskoj i ko je za to odgovarao“, pita Lopandić.
Kao značajna pitanja ističe i u kojoj meri je Vučićev pristanak na Briselsko-Ohridski sporazum popravio polozaj Srba na Kosovu, te kako objašnjava činjenicu da ni pored stalnog popuštanja u dijalogu nije „ni za mrvu“ popravio pregovaracku poziciju Srbije u pristupanju u EU.
„Da li je obezbedio nekog saveznika u međunarodnoj zajednici koji bi mogao da reaguje i izvrši pritisak na Prištinu zbog ugrožavanja prava Srba; šta je strategija SNS vlasti u odnosu na očitu nameru Prištine da preuzme institucije srpskog obrazovanja i zdravstva i da li će i kada Vučić podneti izvestaj u Narodnoj skupštini o svojim rezultatima odnosno neuspesima u dijalogu“, navodi Lopandić.
Naš sagovornik dodaje da je problem trenutne vlasti što je prvenstveno koncentrisana na traženje nacina i sredstava za ostanak na vlasti, te da u tom smislu vrlo malo pažnje i uticaja mogu da imaju na stanje Srba na Kosovu.
„Videli smo da je Vučić imao spektakularne neuspehe u nastojanju da se dodvori Trampovoj administraciji i porodici, pa je njegov neuspeh da parira albanskom lobiju i sad samo logična posledica većih i širih promašaja njegove spoljne i unutrašnje politike“, zaključuje sagovornik Danasa.
Izjava na ovu temu u utorak je došla i od strane kosovske predsednice Vjose Osmani, koja je rekla da je predsedništvo, uz kontakte i podršku dijaspore, uspelo da „učvrsti“ stav kod druge Trampove administracije u korist suvereniteta Kosova, teritorijalnog integriteta i članstva u NATO-u.
„Uspeli smo kao predsedništvo da, kroz naše kontakte i uz podršku naše dijaspore, učvrstimo stav administracije Tramp 2 u korist suvereniteta Kosova, teritorijalnog integriteta i članstva u NATO-u. Uspeli smo da na sastanku sa Markom Rubijom razgovaramo o svakoj pojedinačnoj temi i napravimo konkretan plan za priznanje Republike Kosovo od strane zemalja koje je ne priznaju. Razgovarali smo o tome kako da Kosovo uvedemo u NATO, govorili smo o otvaranju poglavlja u celini“, rekla je Osmani.
Zanimljivo je i da je istakla da joj od strane SAD nije tražen niti jedan ustupak u dijalogu sa Srbijom.
„Dogovoreno je da svaki dijalog sa Srbijom bude zasnovan na međusobnom priznanju“, dodala je ona.